„NAKON 12 GODINA RADA DOBILA SAM OTKAZ ZBOG JEDNOG MEJLA KOJI NISAM POSLALA. KADA SAM POKAZALA DIREKTORU DOKAZ, ZAKLJUČAO JE VRATA I REKAO: ‘ONDA IMAMO MNOGO VEĆI PROBLEM.’“
Marina nikada ranije nije dobila ni opomenu.
Dvanaest godina radila je u istoj turističkoj agenciji, vodila rezervacije velikih grupa i bila osoba kojoj su kolege dolazile kada nešto pođe po zlu.
Zato je mislila da je direktor zove zbog neke greške koju treba popraviti.
Čim je ušla u kancelariju, shvatila je da nije tako.
Za stolom su sjedjeli direktor Igor i žena iz pravne službe.
„Marina, sjedi.“
Ispred nje je ležao odštampan mejl.
Poslat je prethodne večeri jednom od njihovih najvećih poslovnih klijenata.
U njemu je pisalo da agencija više neće poštovati ranije dogovorene cijene i da će grupa morati doplatiti skoro 18.000 eura.
Klijent je istog jutra otkazao saradnju.
„Kakve ja veze imam s ovim?“
Igor je pokazao vrh papira.
Mejl je poslat sa njene službene adrese.
Na dnu je stajao njen potpis.
Marina Petrović, voditelj rezervacija.
„Ja ovo nisam poslala.“
„Poslato je sinoć u 22:14.“
„Tada sam bila kod kuće.“
Igor je gurnuo prema njoj dokument o raskidu ugovora.
„Ne možemo izgubiti ovakvog klijenta zbog nečije nepažnje.“
Marina nije ni pogledala papir.
Izvadila je telefon.
„Sinoć nisam ni imala laptop.“
Direktor ju je zbunjeno pogledao.
Dan ranije službeni laptop ostavila je u servisu jer mu se ekran gasio.
Imala je potvrdu.
Na njoj je pisalo da je računar primljen u 16:37.
„Možda ste poslali sa telefona.“
„Službeni mejl nije podešen na mom telefonu.“
Pravnica je prvi put podigla pogled.
„Možete li to dokazati?“
„Mogu.“
Marina je otvorila aplikacije i pokazala telefon.
Igor je nekoliko trenutaka ćutao.
Zatim je ustao, prišao vratima i zaključao ih.
„Onda imamo mnogo veći problem.“
Pozvao je informatičara.
Dvadeset minuta kasnije saznali su da mejl zaista nije poslat sa Marininog računara.
Poslat je iz kancelarije.
Sa računara na recepciji.
„Ko ima pristup?“, pitala je Marina.
„Praktično svi“, rekao je informatičar.
Ali neko je morao znati njenu lozinku.
Marina je insistirala da pregledaju sigurnosne kamere.
Igor je nerado pristao.
Na snimku od 22:07 vidjela se osoba koja ulazi u praznu kancelariju.
Bio je to Filip, novi komercijalni direktor.
Radio je u firmi tek šest mjeseci.
Sjeo je za računar na recepciji.
Sedam minuta kasnije ustao je i otišao.
„Pozovite ga“, rekla je Marina.
Igor nije odgovorio.
„Igore?“
„Ne možemo.“
„Zašto?“
Direktor je spustio pogled.
Filip tog jutra nije došao na posao.
Poslao je poruku da daje otkaz.
Marina je odjednom shvatila da mejl nije bio slučajnost.
Ali još uvijek nije razumjela zašto bi neko namjerno uništio ugovor vrijedan stotine hiljada eura.
Informatičar je pregledao Filipov službeni računar.
Bio je gotovo potpuno očišćen.
Ipak, pronašao je nekoliko automatski sačuvanih dokumenata.
Među njima tabelu sa imenima njihovih najvećih klijenata.
Pored svakog imena stajao je naziv druge turističke agencije.
„Šta je ovo?“
Igor je problijedio.
Ta druga agencija pripadala je njegovom bivšem poslovnom partneru.
Filip je mjesecima preusmjeravao klijente konkurenciji.
Nekima je slao lošije ponude.
Drugima namjerno kasnio sa rezervacijama.
A najvećeg klijenta pokušao je izgubiti jednim mejlom koji je trebalo da izgleda kao Marinina greška.
„Zašto baš moje ime?“
Odgovor je pronašla pravnica.
Prije dvije sedmice Marina je poslala Igoru izvještaj u kojem je upozorila da nekoliko rezervacija ima neobično niske marže.
Filip je bio kopiran u mejlu.
Shvatio je da je počela primjećivati nepravilnosti.
Planirao je da je ukloni prije nego što poveže stvari.
„Znači jutros ste me htjeli otpustiti zbog čovjeka koji krade klijente?“
Igor nije imao dobar odgovor.
„Izvini.“
Marina je pogledala dokument o otkazu koji je još ležao na stolu.
„To nije dovoljno.“
Firma je slučaj prijavila policiji i pokrenula postupak protiv Filipa.
Klijentu su poslali dokaze da je sporni mejl bio neovlašten.
Poslije nekoliko sedmica pristao je obnoviti saradnju.
Marini je ponuđeno unapređenje.
Odbila ga je.
Nije dala otkaz odmah.
Ostala je još tri mjeseca, pronašla drugi posao i tek onda ušla u Igorovu kancelariju.
Stavila je kovertu na sto.
„Šta je ovo?“
„Otkaz.“
Igor je bio iznenađen.
„Poslije svega što smo riješili?“
„Problem nije bio samo Filip.“
„Nego?“
Marina je pokazala prema stolu na kojem je prije tri mjeseca ležao njen otkaz.
„Dvanaest godina sam radila ovdje, a vama je bio dovoljan jedan odštampan mejl da zaključite da sam kriva.“
Igor nije ništa rekao.
Marina je krenula prema vratima.
„Čekaj. Možemo razgovarati.“
Okrenula se.
„Možemo. Samo prvo provjerite jesam li ja stvarno poslala otkaz.“