MOJA BAKA JE 36 GODINA SVAKOG 2. FEBRUARA KUPOVALA DJEČIJI KAPUT I OSTAVLJALA GA NA KLUPI AUTOBUSKE STANICE: Uvijek bi birala veličinu za dječaka od sedam godina. Nikada nije čekala da vidi ko će ga uzeti. Kada bih je pitala zašto baš taj datum, govorila bi: „Jer je jednom jedno dijete otišlo odavde bez kaputa, a ja nisam potrčala za autobusom.“ Poslije bakine smrti odlučila sam odnijeti posljednji kaput umjesto nje. Čim sam ga spustila na klupu, prišla mi je žena mojih godina i pitala: „Jesi li ti Zorina unuka?“ Kada sam potvrdila, iz torbe je izvadila 35 fotografija različitih dječaka u bakinim kaputima i rekla: „Tvoja baka nije ostavljala ove kapute nepoznatoj djeci. Svake godine jedan je završavao kod mog oca — čovjeka kojeg je tvoja baka cijelog života predstavljala kao svog pokojnog sina
MOJA BAKA JE 36 GODINA SVAKOG 2. FEBRUARA KUPOVALA DJEČIJI KAPUT I OSTAVLJALA GA NA KLUPI AUTOBUSKE STANICE: Uvijek bi birala veličinu za dječaka od sedam godina. Nikada nije čekala da vidi ko […]