„KAD SAM OTIŠLA DA PODIGNEM NOVAC SA BANKOMATA, NA EKRANU SE POJAVILA PORUKA: ‘VAŠA KARTICA JE BLOKIRANA ZBOG SMRTI VLASNIKA RAČUNA.’ UŠLA SAM U BANKU I REKLA: ‘ALI JA SAM VLASNIK.’ SLUŽBENICA JE POGLEDAla MOJE PODATKE I TIHO REKLA: ‘PREMA OVOME, VI STE UMRLI PRIJE 11 GODINA.’“
Milica je bila uvjerena da je u pitanju greška u sistemu.
„Evo vam lična karta. Kao što vidite, prilično sam živa.“
Službenica se nije nasmijala.
Pozvala je šeficu poslovnice i zamolila Milicu da sjedne.
Nekoliko minuta kasnije na sto su stavili dokument.
Bio je to izvod iz matične evidencije.
Ime: Milica Stojanović.
Datum rođenja bio je njen.
Imena roditelja takođe.
A ispod je stajalo:
DATUM SMRTI: 14. NOVEMBAR 2015.
„Ovo je nemoguće.“
Službenica je objasnila da je banka tog jutra dobila automatsko obavještenje i blokirala račun.
Milica je odmah otišla u matični ured.
Tamo je situacija postala još čudnija.
„Greška nije napravljena danas“, rekao joj je službenik.
„Kako onda jedanaest godina normalno vadim dokumente, radim i imam račun?“
Čovjek je otvorio staru arhivu.
„Zato što postoje dva zapisa.“
Na ekranu su se pojavile dvije osobe.
Obje su se zvale Milica Stojanović.
Obje su imale isti datum rođenja.
Iste roditelje.
Ali različita mjesta rođenja.
Jedna je bila rođena u Tuzli.
Druga u malom mjestu gotovo 150 kilometara dalje.
„Ja sam rođena u Tuzli.“
Službenik je pokazao drugi zapis.
„Onda moramo utvrditi ko je ova Milica.“
Milica je nazvala majku.
Očekivala je da će se žena nasmijati kada čuje kakva se administrativna glupost dogodila.
Umjesto toga, nastala je tišina.
„Mama?“
„Dođi kod mene.“
„Samo mi reci znaš li nešto.“
„Dođi.“
Kada je stigla, majka je na stolu držala staru plavu fasciklu.
„Prije nego što ti išta kažem, moraš znati da sam mislila da je ovo davno riješeno.“
„Šta?“
Majka je izvadila dva izvoda iz matične knjige rođenih.
Na oba je pisalo:
MILICA STOJANOVIĆ.
Milica ju je gledala bez riječi.
„Zašto postoje dva?“
Priča je počela nekoliko dana nakon njenog rođenja.
Milicina majka imala je sestru Vesnu koja je živjela u drugom gradu.
Vesna je nekoliko mjeseci ranije rodila djevojčicu.
Beba je bila teško bolesna i umrla je poslije samo nekoliko sedmica.
Zvala se Milica.
„Hoćeš reći da je tetka svoju bebu nazvala isto kao mene?“
„Ne.“
Majka je spustila pogled.
„Ti si dobila ime po njoj.“
Vesna se teško nosila sa gubitkom.
Kada se nekoliko mjeseci kasnije rodila njena sestričina, zamolila je sestru da joj da isto ime.
Porodica je pristala.
Ali prilikom upisa došlo je do greške.
Zbog gotovo identičnih porodičnih podataka, dio evidencije dvije djevojčice godinama se preklapao.
„Ali ona je umrla kao beba.“
„Jeste.“
„Zašto onda piše 2015?“
Majka nije znala.
To je tek trebalo objasniti.
Milica je narednih dana zajedno sa službenicima pregledala staru dokumentaciju.
Tada su pronašli nešto što niko nije očekivao.
Djevojčica evidentirana kao umrla 2015. nije bila Vesnina beba.
Datum rođenja nije odgovarao.
Broj dokumenta pripadao je trećoj osobi.
„Trećoj Milici?“
Službenik je odmahnuo glavom.
„Ne. Žena se uopšte nije zvala Milica.“
Radilo se o administrativnoj grešci nastaloj prilikom digitalizacije starih knjiga.
Jedan red iz papirne evidencije pomjeren je prilikom unosa.
Smrt žene iz susjednog reda pripisana je starom zapisu Vesnine bebe.
Godinama niko nije primijetio jer taj zapis više niko nije koristio.
Sve dok novi sistem nije pokušao povezati stare i nove podatke.
Tada je pronašao Milicu.
Živu Milicu.
I proglasio je mrtvom.
„Znači nema tajne sestre?“
„Nema“, rekla je majka.
„Nema zamijenjenih beba?“
„Nema.“
„Nema skrivene porodice?“
„Ne.“
Milica se naslonila na stolicu.
„Znači skoro sam izgubila pristup svom novcu zbog pogrešnog reda u tabeli?“
Upravo tako.
Ispravka je trajala skoro dvije sedmice.
Morala je dokazivati vlastiti identitet na više mjesta nego što je mislila da je moguće.
Kada je konačno ponovo ušla u banku, dočekala ju je ista službenica.
„Sve je riješeno.“
„Sigurno?“
„Sigurno.“
„Znači prema vašem sistemu sam živa?“
Službenica se nasmijala.
„Od jutros jeste.“
Milica je uzela karticu.
„Odlično.“
„Želite li još nešto?“
Milica je krenula prema vratima, pa se okrenula.
„Da. Ako ponovo umrem, molim vas prvo me nazovite da provjerite.“