„NEĆU DA SE UDAM.“
Te riječi je Ana izgovorila samo tri sata prije vjenčanja.
Njena sestra Jelena mislila je da se šali. Hotel je bio ukrašen, više od stotinu gostiju već je krenulo, muzika je čekala, a mladoženja Stefan bio je u sali.
„Šta se dogodilo?“
Ana je sjedila u vjenčanici i gledala telefon.
„Jutros mi je stigla poruka.“
Pokazala joj je fotografiju Stefana kako grli nepoznatu ženu ispred jedne zgrade.
Ispod je pisalo:
„Prije nego što mu kažeš DA, pitaj ga gdje je bio svakog četvrtka posljednjih šest mjeseci.“
Jelena je problijedjela.
Stefan je zaista četvrtkom često kasnio kući. Govorio je da poslije posla igra fudbal sa kolegama.
„Pozovi ga.“
„Neću. Hoću da ga pitam uživo.“
Ana je obrisala suze, uzela buket i rekla da svadba počne kao da se ništa nije dogodilo.
Kada je stigla pred matičara, svi su ustali.
Stefan se nasmiješio.
Ana nije.
Prije nego što je matičar počeo, pružila mu je telefon.
„Ko je ova žena?“
Sala je utihnula.
Stefan je pogledao fotografiju i spustio glavu.
„Zove se Milica.“
„I šta radiš kod nje svakog četvrtka?“
Stefanova majka je ustala.
„Ana, možda ovo nije mjesto—“
„Upravo je ovo mjesto.“
Stefan je tada rekao nešto što niko nije očekivao.
„Milica je moja sestra.“
Ana ga je gledala nekoliko sekundi.
„Ti nemaš sestru.“
„Imam. Samo do prije sedam mjeseci nisam znao da postoji.“
Njegov otac je naglo ustao od stola.
„Stefane, dosta.“
Tada je Ana shvatila da priča nije izmišljena.
Stefan je objasnio da mu se Milica javila nakon smrti svoje majke. Pronašla je stara pisma iz kojih je saznala ime svog oca.
Bio je to Stefanov otac.
Prije skoro trideset godina, prije nego što je upoznao Stefanovu majku, imao je kratku vezu. Nikada nije saznao da je žena ostala trudna.
Milica nije tražila novac.
Željela je samo da sazna da li je ono što je pronašla istina.
Stefan je uradio DNK test.
Rezultat je potvrdio da su brat i sestra.
„Zašto mi nisi rekao?“, pitala je Ana.
„Jer sam obećao Milici da neću nikome dok ona ne bude spremna. Htio sam ti reći poslije vjenčanja.“
Ana je spustila buket.
„Znači šest mjeseci si me lagao.“
„Jesam.“
Nije pokušao uljepšati odgovor.
Tada se sa zadnjeg dijela sale začuo ženski glas.
„Nije trebalo ovako da saznaš.“
Svi su se okrenuli.
Na vratima je stajala žena sa fotografije.
Milica.
Ona je poslala poruku.
„Zašto?“, pitala je Ana.
„Jer sam juče saznala da Stefan planira da ti i dalje ništa ne kaže. Nisam željela da brak počne tajnom zbog mene.“
Stefan ju je pogledao bijesno.
„Obećao sam ti privatnost.“
„A ja ti nisam tražila da lažeš ženu kojom se ženiš.“
Niko u sali nije znao šta da radi.
Matičar je tiho zatvorio fasciklu.
Ana je otišla u malu prostoriju iza sale. Stefan je krenuo za njom, ali mu je rekla da joj treba deset minuta nasamo.
Ostala je skoro četrdeset.
Kada se vratila, skinula je veo.
„Danas se nećemo vjenčati.“
Među gostima je počelo šaputanje.
Stefan je samo klimnuo.
„Razumijem.“
Ali Ana nije otišla.
Okrenula se prema gostima.
„Hrana je plaćena, muzika je ovdje, vi ste došli. Neću baciti cijeli dan zato što nas dvoje imamo problem koji moramo riješiti.“
Svadbeno slavlje održano je — bez vjenčanja.
U početku je bilo neprijatno. Kasnije su ljudi počeli razgovarati, jesti i plesati.
Najčudniji prizor bio je Stefanov otac koji je prvi put sjedio za stolom sa Milicom.
Ana i Stefan naredna dva mjeseca nisu živjeli zajedno.
Razgovarali su mnogo više nego tokom prethodnih pet godina veze.
Stefan je priznao da je njegov najveći problem bio uvjerenje da tajne prestaju biti laži ako ih čuvaš „iz dobrog razloga“.
Ana mu nije odmah oprostila.
Ali ga nije ni ostavila.
Šest mjeseci kasnije vjenčali su se u opštini pred dvanaest ljudi.
Milica je bila među njima.
Prije nego što je Ana potpisala, pogledala je Stefana i rekla:
„Ako postoji još neki član porodice za kojeg ne znam, sada ti je posljednja prilika.“
Svi su se nasmijali.
Najglasnije Milica.
A Stefan je odgovorio:
„Od danas više ništa važno ne saznaješ poslije mene.“